KLOBUČARIĆ, Ivan (Clobucciarich, Joannes Fluminensis), svećenik, slikar i kartograf (Dubašnica na Krku, oko 1545. (1550) - Fürstenfeld, Austrija, (Rijeka), oko 1605). Kao petnaestogodišnjak oko 1560. stupio je u augustinski red u riječki augustinski samostan. U tom samostanu proveo je mladost i prošao kroz prvi nauk, pa se otuda javlja uz njegovo ime i prezime (Joannes Clobucciarich) i dodatak Riječanin (Fluminensis). Učio je hrvatski, talijanski i njemački, bio mu je poznat latinski jezik, a služio se latinicom i goticom. Za svećenika je zaređen 1572. Nakon školovanja, kao svećenik živio je tri godine u Rimu 1572-75. gdje je najvjerojatnije izučio slikarske vještine. Po povratku u Rijeku imenovan je generalnim vikarom, a već 1577. i priorom riječkog augustinskog samostana. Na toj časti ostao je narednih godina, a i kasnije je više puta biran za priora. Tu čast obnašao je i u austrijskim augustinskim samostanima, u Fürstenfeldu 1585. i 1600., a prior je ponovno u Rijeci 1587, 1592. i 1597. Kao prior riječkog samostana, 1578. nadvojvoda Karlo uputio ga je s riječkim satnikom Gašparom Rabom u poslanstvo papi Grguru XIII. Kasnije je nekoliko puta bio pozvan u Rim (1582, 1594. i 1595.). Zbog nekih zavisti i optužbi, 1595. bio je pozvan pred Svetu inkviziciju. Iako vrlo aktivan u augustinskom redu, usporedno se bavio slikanjem i crtanjem krajobraza, zapravo topografskih panorama, kartografskih skica i veduta. Među najpoznatijim radovima mu je kolorirani crtež Rijeke i okolice za koji su naknadno utvrđeni njegovo autorstvo i godina nastanka 1579, a nalazi se u Kartografskoj zbirci Ratnoga arhiva u Beču. Zapravo je to panoramska karta na kojoj je Rijeka prikazana iz ptičje perspektive dosta visoko zamišljene točke, tako da se grad približava tlocrtnom izgledu, a okolna brda među vodotocima superponiraju se po dubini teritorija. Očito da se u tom crtežu, kao i kasnijim radovima u istoj maniri ogleda talijanska škola pejzažnog slikarstva. S vremenom je tu maniru sve više približavao ortogonalnom topografskom skiciranju, naročito kada je prikazivao veće cjeline koje se nisu mogle obuhvatiti jednim pogledom s bilo kojeg uzvišenja. Unošenjem orijentacijskih vjetrulja i oznaka udaljenosti u miljama između naselja stvarao je osnovu za konstrukciju karte sastavljene iz brojnih terenskih skica. Za vrijeme svog boravka u Fürstenfeldu, po nalogu nadvojvode Ferdinanda, počeo se zanimati sakupljanjem topografske građe za kartu Štajerske, Slovenije, Istre i Dalmacije. Tako je počeo s izmjerama u Štajerskoj, a već 1604. i u Kranjskoj i Istri. Očito da su njegovim radom bili zadovoljni, o čemu govori pismeni nalog nadvojvode Ferdinanda od 6. 9. 1603, kojim se Klobučarić obvezuje da započne s topografskim skiciranjem južnih zemalja kraljevine, uključujući čitavu Hrvatsku u svrhu izrade karte cijele Unutarašnje Austrije. Prema toj naredbi Klobučarić je idućih nekoliko godina putovao raznim krajevima Hrvatske i susjednih zemalja (Slovenije, Štajerske i Koruške) i tom prilikom obavljao topografska skiciranja. Putujući više godina pješke i na konju, sakupio je opsežnu topografsku građu koja mu je trebala poslužiti za sastavljanje konačne kartografske sinteze. Nažalost, u tom poslu prekinula ga je smrt (1605). Uspio je izraditi skice sjeverne Furlanije, Goričke, Gradiške i austrijske Istre gotovo u cjelosti, ali zbog smrti nije uspio ni započeti izradu geografskih karata na osnovi tih skica. Godine 1922. po prvi se put saznalo za njegova kartografska djela, kada su u Štajerskom zemaljskom arhivu (Steiermarcisches Landesarchiv) u Grazu pronašli fascikl s natpisom Clobucciarichs Nachlass i u njemu 79 crteža (43×32 cm), 16 listova (32×21,5 cm) i 4 lista većeg formata, a jedan od tih s gotovo dovršenom kartom Sjeverne Dalmacije, i oko 500 ostalih crteža i skica. Na svim listovima iscrtano je uglavnom obostrano oko 500 kartografskih skica različitih veličina i u različitom stupnju dorađenosti, od početnih skica do sasvim dovršenih topografskih panorama, veduta naselja, zamaka, utvrda gradina i tlocrta nekih objekata, većinom s puno toponima i nekim usputnim bilješkama. Na njima je prikazana gotovo cijela Štajerska, Kranjska, austrijska Istra do Soče i veći dio granične Hrvatske. Prema poznatim skicama i nedovršenim kartama vidi se da je radio u okolici Broda na Kupi, na području Podravine od Varaždina do Ptuja, u Karlovcu i njegovoj okolici, zatim u okolici Rijeke, na području Žumberka, oko Samobora i u zapadnom dijelu Zagorja. Prema skici za kartu sjevernog dijela Kvarnera s kopnenim zaleđem vidi se da je prošao mjesta uz kvarnersku obalu od Rijeke do Senja, zatim da je u unutrašnjosti obišao okolicu Modruša, Mrkopolja, Ravne gore, Delnica, Lokava, Fužina i Brinja. Iz skica se vidi da je obišao Učku, Ćićariju, Podgrad i još neka mjesta u sjevernoj Istri. Prolazio je kvarnerskom obalom i južnije od Senja. Obišao je Jurjevo, Starigrad, Jablanac i Pag. Također je bio na Kvarnerskim otocima, ali o tome nema detaljnijih podataka. Skicu na kojem je prikazao područje Like i Krbave nije izradio prema viđenju, već prema uzorcima sa suvremenih karata. Prema jednom listu zaključuje se da je boravio u Zagrebu i tom prilikom obišao Susedgrad. Njegova karta Dalmacije i Kvarnera upućuje da je bio u Zadru, Šibeniku, Trogiru i Splitu. Posljednji se put spominje u jednom pismu što mu ga je 26. 8. 1605. uputio riječki potkapetan iz Kastva o nekim svađama u samostanu, ali već sljedeće godine nije među živima. O Klobučariću su pisali domaći i strani istraživači, ali još uvijek nije dovoljno istraženo i cjelovito obrađeno njegovo djelo. No, svi istraživači ističu njegovo značenje doprinosa hrvatskoj kartografiji i vrijednosti njegovog rada za bolje geografsko poznavanje prikazanih krajeva.