Uvod u izložbu

     Zadar je još od staroga vijeka jedno od najvažnijih urbanih središta na istočnoj obali Jadrana. Urbani razvoj započeo je tijekom 1. tisućljeća kao žarište liburnske talasokracije, a potom je, nakon dolaska Rimljana u 1. st. postao rimska kolonija i važna točka unutar upravno-teritorijalnog rastera rimske provincije Dalmacije. Velikim je dijelom historijsko-geografski razvitak Zadra bio određen topografskim smještajem i geografskim položajem. Zadar se smjestio na poluotoku, koji zatvara jednu od najvećih prirodnih jadranskih luka, gotovo na sredini istočnojadranske obale. Smještaj na poluotoku omogućavao je efikasnu obranu od napada s kopna, jer se gradu moglo prići samo s jedne (istočne) strane. Značenje geografskog položaja proistječe iz činjenice da Zadar čini kopču izmedu otočnog pročelja, ravnokotarskog zaleđa te ličko-krbavskoga zaobalja. Već su Liburni gospodarski integrirali taj prostor razvijajući transhumantno stočarstvo, trgovinu i pomorstvo. Od rimskoga razdoblja znatnije se evaluira i geoprometna poveznica istočne obale Jadrana i prostor panonsko-peripanonske unutrašnjosti.

     Nakon propasti zapadnoga dijela Rimskoga Carstva u zaleđu Zadra izmjenile su se vladavine brojnih germanskih, a potom i slavenskih etničkih zajednica. Zadar se uspio obraniti pa postaje jednom od ključnih točaka bizantske vladavine na Jadranu. Početkom 7. st. zaleđe Zadra naseljavaju Hrvati, koji krajem 8. st. u prostoru Sjeverne Dalmacije konsolidiraju kneževinu. Izbor prvih hrvatskih prijestolnica (Nin, Biograd, Knin) nije slučajan jer su se sve nalazile u neposrednoj blizini glavnoga bizantskoga dalmatinskog političkog i vojnog uporišta - Zadra.

     Zadar u srednjem vijeku preuzima primat među romanskim gradovima na istočnoj obali Jadrana, zahvaljujući povoljnom geostrateškom položaju, ali i prije navedenim pogodnostima topografskog smještaja. U Zadru se postupno fokusiraju gospodarske, političke, vjerske i kulturne silnice te on, poput oscilatora, intenzivno djeluje na kopneno zaleđe, ali i na otočno pročelje. Gospodarske i političke veze s hrvatskom državom otvaraju vrata postupnoj kroatizaciji grada, koja je najvećim dijelom završila u 12. st. Zadarsko srednjovjekovlje dobro osvjetljava jedna povijesna epizoda iz 1177. kada je papa Aleksandar III. ploveći iz Vasta u Veneciju nevremenom bio prisiljen skloniti se u Zadar. Zadarski ga je puk dočekao pjesmom na hrvatskom jeziku!

     Grad je nažalost, bio često poprište vojnih sukoba, najvećim dijelom zbog nepopustivih mletačkih pretenzija. One su rezultirale i katastrofalnim razaranjem Zadra tijekom IV. križarskog rata (1202.), ali i brojnim smjenama vlasti Venecije i Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva. Ratna su stradanja znatno kočila razvoj grada. Doba procvata srednjovjekovnoga Zadra uslijedilo je nakon 1358. kada se po odredbama Zadarskog mira Venecija odrekla svojih pretenzija na istočnojadransku obalu u korist hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika Anžuvinca. Tijekom druge polovine 14. st. grad postaje prava istočnojadranska metropola, od 1396. prvo sveučilišno središte na hrvatskom tlu.

     Međutim, od 1409. kada Zadar pada pod vlast Venecije, nastupa razdoblje višestoljetne stagnacije. Dijelom ju je uvjetovala sama Venecija, koja je namjerno sputavala gospodarski razvitak grada, ali značajno su na razvoj utjecala i vojno-politička događanja u kopnenom zaleđu. Osmanlijska su osvajanja Zadru preotela bogato zaleđe i praktički ga pretvorila u otok, koji je slobodno mogao komunicirati samo putem mora. U tim okolnostima posebno značenje preuzima otočni dio regije, koji čini gospodarsku, ali i demografsku bazu Zadra.

     Povlačenje Turaka tijekom 17. st. nije se bitnije odrazilo na razvoj Zadra jer je, unatoč nastojanjima mletačke uprave, netom oslobođeno zaleđe desetljećima ostalo gospodarski depresivno područje. Nakon pada Venecije 1797. Zadar, kao i cijela Dalmacija, dolazi najprije pod austrijsku (1797.-1806.), a zatim francusku (1806.-1813.), a potom ponovno pod austrijsku vlast (1813.-1918.). Stabilizacijom političkih prilika nakon Bečkog kongresa (1815.) nastupila je povoljnija gospodarska konjunktura. Zadar se njom nije u potpunosti okoristio iako je zadržao funkcije političkoga i crkvenoga središta cijele Dalmacije. Intenzivniji gospodarski razvoj onemogućile su nedostatne prometne veze sa zaleđem. Planirana izgradnja željezničke veze s kontinentalnim dijelom Hrvatske tijekom cijelog razdoblja austrijske uprave nije realizirana. Ta prometna izolacija ograničila je posebno razvoj industrije, pomorstva i trgovine.

     Vjerojatno najteži udarac Zadru tijekom njegove tritisućljetne prošlosti bila je talijanska okupacija 1918., koja je potom potvrdena Rapalskim sporazumom 1920. Zadar je jednostavno otrgnut od svoje regije i najvećim dijelom gospodarski paraliziran. S druge strane, regija je izgubila svoje višestoljetno središte, koje nisu mogla zamijeniti manja središta (Preko, Benkovac, Obrovac i dr.) niti nakon preuzimaja pojedinih središnjo-mjesnih funkcija. Dodatan udarac činilo je savezničko bombardiranje tijekom Drugoga svjetskog rata u kojemu je uništeno 80% grada.

     Nakon Drugoga svjetskog rata Zadar se postupno izgrađuje i oblikuje u snažno regionalno središte, osobito od 1960-ih kada je konačno geoprometno integriran u prostor Hrvatske izgradnjom željeznice, Jadranske turističke ceste i zrakoplovne luke. Zadar postaje snažan pol razvoja cijele Sjeverne Dalmacije, ali i dijela ličko-krbavskog prostora. Gospodarski razvoj prati i širenje grada, koje je za razliku od Rijeke, Šibenika i Dubrovnika, olakšano blagim i položitim reljefnim oblicima. Čini se, međutim, kako je s obzirom na brojne fizičko-geografske pogodnosti uređenje urbanoga prostora moglo biti bolje i učinkovitije.

     Zadar i zadarska regija u samostalnoj su hrvatskoj državi proživljavali teška ratna stradanja uzrokovana srbočetničkom agresijom koja je ostavila dugoročne socio-ekonomske posljedice. Od sredine 1990-ih bilježi se značajniji gospodarski rast, posebno potenciran nakon izgradnje ključnih infrastrukturnih objekata (posebno uključivanje u sustav hrvatskih autocesta) te sve intenzivnijega razvoja turizma. Zadar je županijsko središte (brojem stanovnika - 72 718 - peti je grad po veličini u Hrvatskoj) u kojemu djeluju brojne tvrtke nacionalnoga i regionalnog značenja, putnička i trgovačka luka, regionalni uredi različitih institucija, školske i kulturne ustanove, sveučilište, športska društva i dr.

     Velikim je dijelom historijsko-geografski razvoj Zadra dokumentiran kartografskim prikazima od početaka kartografije staroga vijeka do najnovijega doba suvremene digitalne kartografije. U korelaciji s pisanom povijesnom gradom, kojom obiluju zadarske (posebice Državni arhiv, Znanstvena knjižnica, Nadbiskupski arhiv i knjižnica), ali i druge hrvatske kulturne ustanove, moguće je kontinuirano pratiti razvoj jednoga od najvažnijih hrvatskih gradova.

     Dokumentarna vrijednost najstarijih kartografskih prikaza zbog razine onodobnih geografskih znanja i kartografskih vještina nije uvijek ponajbolja, ali često i najmanji detalji ili naizgled pretjerana isticanja nekih geografskih objekata upućuju na zanimljiva poimanja o izgledu i značenju kartografiranog prostora. Primjerice, preuveličan prikaz zadarske luke te isticanje stijega Sv. Krševana na srednjovjekovnim portulanima jasno ukazuju na pomorsko značenje Zadra. Često i sama činjenica da je Zadar i zadarska regija prikazan detaljnije u odnosu na druge dijelove hrvatskoga povijesnog prostora upućuje na povećani interes europske (djela M. Kolunica, B. Bonifacica, J. Jansoniusa i dr.), ali i arapske, odnosno turske javnosti (P. Reis) na prostor dalmatinske metropole.

     Medu mnoštvom susljednih kartografskih spomenika na kojima su prikazani Zadar i zadarska regija posebno mjesto, dakako, zauzimaju karte iz opusa V. M. Coronellija s kraja 17. st. Mnoštvo geografskih podataka na Coronellijevim kartama omogućuju rekonstrukciju zadarskoga novovjekovnog krajobraza, često i mnogo detaljnije nego što bi se moglo očekivati s obzirom na mjerilo, ali i vrijeme nastanka karte. Kasnija će dijela tijekom 18. st. geografsku sliku zadarske regije donekle izoštriti ili popraviti, ali stubokom će se prikaz zadarskoga kraja izmijeniti tek nakon prvih sustavnih hidrografskih i topografsko-katastarskih izmjera tijekom prve polovine 19. st.

     Tijekom 19. i 20. st. mijene krajolika zadarske regije moguće je pratiti na temelju vrlo detaljnih topografskih i pomorskih karata krupnoga mjerila. Brojne mogućnosti suvremene kartografije prikaze Zadra i zadarske regije učinile su dostupnijim široj javnosti, a različiti kartografski prikazi (u klasičnom papirnatom i digitalnom obliku) izvrsna su osnova ne samo za bolje upoznavanje dotičnoga prostora već i za aktivno sudjelovanje u izradi i korištenju različitih tematskih karata.

     Izložba "Kartografija Zadra", koju su organizirali Hrvatsko kartografsko društvo, Hrvatsko geografsko društvo i Hrvatsko geografsko društvo - Zadar, omogućuje izvrstan pregled povijesno-geografskog razvoja Zadra i zadarske regije, ali, na poseban način, i na povijesni razvoj kartografiranja ovoga dijela hrvatskoga povijesnog prostora. Prikupljena građa iz brojnih hrvatskih ustanova (Državni arhiv u Zadru, Znanstvena knjižnica u Zadru,......) i privatnih zbirki (Drago Novak) ukazuje i na postojanje nepresušnih izvora geografskih i kartografskih znanja, koja čine temelj različitim znanstvenim istraživanjima hrvatske geografske i kartografske znanosti.