FORTIS, Alberto, teolog, biolog i putopisac (Padova, 11. X. 1741 - Bologna, 21. X. 1803). Kao mladić stupio je u padovansko sjemenište, a zatim u augustinski red. U Rimu je učio jezike i prirodne znanosti. Proputovao je veliki dio Europe, a osobito Italiju i Dalmaciju. Istraživao je prirodu, narodne običaje i poeziju te starine i hrvatske krajeve. Boravio je u Istri 1765. i 1771, na Cresu i Lošinju 1770, u Dalmaciji više puta, u razdoblju od 1771. do 1774. i kasnije, osobito u Dubrovniku, 1779-83. Za boravka u hrvatskim krajevima sprijateljio se s većim brojem obrazovanih ljudi, koji su mu davali podatke o Dalmaciji, posebno iz geografije i etnografije. Na svom putu po Dalmaciji, boravio je i u knjižnici Garagnin-Fanfogna u Trogiru, gdje je osim knjižne zbirke uočio i prirodoslovnu. U prvoj knjizi o Dalmaciji, Saggio d'osservazioni sopra l'isola di Cherso ed Ossero (Rasprava i razmatranja o otoku Cresu i Lošinju) iz 1771. donio je prijevode nekih pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnog, za koje je držao da su narodne pjesme. Na početku te knjige nalazi se karta Isola di Cherso ed Osero čiji je autor sam Fortis. Ta karta prikazuje otok Cres i Lošinj s njihovim akvatorijem u mjerilu 1:144 000. U djelu Viaggio in Dalmazia (Putovanje po Dalmaciji) iz 1774. koje se sastoji iz dva dijela pisao je o hrvatskim narodnim umotvorinama i običajima. Djelo je plod nekoliko putovanja i izleta na istočnu jadransku obalu od 1771. do 1773. Ta je knjiga sastavljena kao jedinstven izvještaj s putovanja, u obliku pisama. U njoj su opisani hrvatska obala i priobalje: od Zadra do Šibenika u prvoj, a od Trogira do Makarskog primorja u drugoj knjizi. U prvom svesku putopisa Putovanje po Dalmaciji nalazi se karta I Contadi di Zara, e di Sebenico. To je karta zadarsko-šibenskog područja. U drugom svesku je karta I Contadi di Trav Spalatro, e Macarska, il Primorie, e Narenta, Coll'Isole Aggiacenti. To je karta srednjedalmatinskog područja, od Rogoznice do Kleka, a na moru do otoka Visa. U jednom poglavlju toga putopisa objavio je narodnu pjesmu Hasanaginica. Kasnije je Goethe naišao na tu pjesmu i preveo je na njemački jezik, a taj je prijevod mnogo pridonio popularizaciji hrvatske narodne poezije u europskoj kulturnoj javnosti. Prvi je u Europi skrenuo pozornost na Hrvatsku, a posebno na narodnu poeziju. Boravak u Dubrovniku 1779. iskoristio je Fortis za nastupno predavanje u Splitskom gospodarskom društvu pod naslovom Della coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medditerranea (O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju). Prvo izdanje tog djela objavljeno je u Napulju 1780, a 1794. je pretiskano u Veneciji. Iz Splita je otišao u Napulj, gdje su mu prijatelji našli mjesto dvorskog mineraloga. U Napulju je djelovao ne samo kao istraživač, nego i kao praktičar, čitač starih kronika, tvorac korografskih karata i stručnjak koji istražuje rudno blago Kraljevine i predlaže kako bi ga se moglo iskorištavati. Nakon deset godina službe u napuljskom dvoru, 1791. vratio se u Padovu. Putovao je preko Korčule, Rogoznice i Poreča, što je njegov posljednji boravak u hrvatskim krajevima. U razdoblju od 1765. do 1791. dvadeset je puta boravio u Hrvatskoj. Primjerak njegovog djela Viaggio in Dalmazia I, II nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu i Muzeju grada Trogira. Djelo Put po Dalmaciji, koje je prijevod djela: A. Fortis: Viaggio in Dalmazia, 1774. (priredio J. Bratulić, s talijanskog preveo M. Maras, prilog s latinskog preveo D. Novaković) iz 1984. nalazi se u Knjižnici Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tom se djelu nalazi Bibliografija o Albertu Fortisu.